Putovanje do Krfa bilo je puno uzbuđenja. To nije bilo samo prvo putovanje duže od jednog dana već i nasa prva romansa pod zvjezdanim nebom. Jedrenje pod okriljem noci i smjenjivanje u dužnostima tokom putovanja predstavljalo je jedno novo i nezaboravno iskustvo, koje će nas pratiti do kraja naše zivotne avanture. Dok smo jedrili vjetrom punim jedrima, Meermowe kao da se igrao s valovima prebacivajući se s jednog na drugi dok su oni puni prkosa snažno udarali u pramac i zapljuskivali nas sa svih strana. Kopna nigdje nije bilo, gdje god da smo se okrenuli, naš pogled je završavao na horizontu. Imali smo vremena na pretek za zajedničko druženje. Dok Dino i Pipo posebno uživaju u čitanju krimi romana, ja sam uživala u njihovim komentarima. Nikako da se dogovore da li kriminalca treba upucati sad ili odložiti to za kasnije.

U popodnevnim satima vjetar je stišao a more se smirilo. Upalili smo motor i nastavili dalje. Za večeru uživali smo u veoma ukusnom gulašu sa mesom i povrćem, kojeg sam pripremila dan prije putovanja. Noć je bila tiha i mirna, mjesečev sjaj reflektirao se na površini mora poput malih svjetlucavih besera. Sjedili smo za kormilom dok se kokpitom širio miris kafe. Sretne i zaljubljene, Meermowe nas je nosio lagano sve dalje i dalje. Poželjeli smo da nikada ne svane. Sve što se čulo u to gluho doba noći bila je dobro poznata muzika brodskog motora koji nas je probudio iz snova.

Kad razmišljam o Grčkoj pred očima mi prolaze slike Partenona u Ateni, veličanstvenih Meteora, romantičnog Santorinija, prekrasnih plaža i nekoliko tisuća godina stara kulturna bastina. Grčka je izrazito lijepa zemlja, kolijevka civilizacije i mjesto gdje zakoni mitologije vladaju milijunima godina. Sa koje god strane da uđete u Grčku naići ćete na Grcima omiljenu rijecč “filoxenia”, što znači gostoprimstvo.

Otok Krf ili novogrčki Kerkyra, je najstariji grčki otok u Jonskom moru odvojen od Albanije tjesnacem širokim samo 3 km. Prema grckoj mitologiji, otok je dobio ime po kćeri riječnog boga Asopa, nimfi Kerkiri, koju je oteo Posejdon. Zbog svoje bujne vegetacije Grci su ovaj otok nazvali “Zeleni otok”.

Bilo je jedanaest sati ujutro, kad smo uplovili u Krf, glavnu carinsku luku. Procedura oko prijave završila je relativno brzo, nakon čega smo uplovili u Gouviu, gdje smo dva dana prije rezervirali vez. Marina je vrvila katamaranima I jedrilicama. Bili smo prisiljeni vezati se na privatan vez pošto dva jedina slobodna mjesta, koja je marina imala na raspolaganju, nisu odgovarala veličini našeg broda. Bili smo umorni i neispavani pa smo ostatak dana odlučili ostati na brodu.

Slijedeće jutro, dok je moj suprug još spavao, iskoristila sam za upoznavanje marine. Među širokom lepezom sadržaja koje smo imali na raspolaganju najviše me zaiteresirao i obradovao veliki bazen za plivanje. Ne gubeći vrijeme otisla sam na brod i dograbila kupaći kostim. Za to vrijeme Peter je vec ustao. Nakon dorucka spremili smo se za odlazak u grad. Na desetak minuta pješaćenja od našeg mola, na glavnoj cesti hvatali smo autobus za Krf. Dan je bio sunčan i veoma vruć. Autobus je bio pun kao šipak, što je vožnju činilo neizdrživom. Četrdeset pet minuta trebalo je da stignemo do centra.

Krf je glavni grad istoimenog otoka. Izgrađen je na rtu i ima jedinstvenu arhitekturu koja se ogleda u elegantnim građevinama, prelijepim vilama, divnim palatama i trgovima sa puno drveća i cvijeća, što mu daje jedinstveni šarm, eleganciju, karakter i atmosferu. Gradom dominiraju dvije tvrđave zbog čega je okarakteriziran kao “Kastropolis”, “Grad Tvrđava”.

Tipićan gradski ambient dočekao nas je na samom izlazu iz autobusa. Ubrzo smo se stopili s tom rijekom prolaznika i krenuli niz ulicu. Svuda oko nas bili su restorani, taverne i kafići. S posebnim smo užitkom u jednom od njih naručili kokošju salatu izvanrednog okusa. Ljubaznost ovih divnih ljudi poznata je još iz davnina, dok je otok Krf, nakon Odisejevih putovanja, predstavljao granicu poznatog a Jadransko more nepoznatog svijeta. Tu su jos i trgovine sa garderobom, zlatarne i suvenirnice pa je teško zamisliti doći i ne kupiti.

Nakon ručka, cestom smo krenuli do Nove Tvrđave, podignute krajem šesnaestog vijeka. Nalazi se preko puta otočića Vido, tik uz samu luku. Ušli smo kroz jednu od preostale dvije kapije u to impresivno venecijansko utvrđenje sa tamnicama, podrumima i zidinama. Tvrđava se danas koristi kao izložbeni prostor i organizaciju kulturnih manifestacija.

Staru Tvrđavu sa Novom povezuje čitav splet širokih i uskih ulica punih ljudi. U ovom dijelu grada moguće je naći i kupiti sve “od igle do locomotive”. Prolazeći tako, naišli smo na “Fish Spa Shop”. Prikladan je za umornu kožu i poboljšanje cirkulacije. Gara Rufa ribice su poznate širom svijeta. Dugacke su 5-10 cm, pripadaju porodici šarana i srebrnkasto sive su boje. Nemaju zube i imaju vrlo čudnu osobinu, hrane se površinskim slojem ljudske kože i pri tome ispuštaju enzim ditranol koji doprinosi podmlađivanju kože i ublazava tegobe bolesnika sa psorijazom. Žive u termalnim vodama kojima je temperatura vode od 28 do 38 *C. Ribice su bezopasne i cijeli postupak, koji se obavlja u tankovima, higijenski je potpuno siguran za čovjeka. Riba-doktor je uveliko privukla Peterovu pažnju i pobudila njegovu znatiželju, stoga je odlučio da uđe u shop i proba. Kompletan tretman traje deset minuta, iako se može ostati i duže. Moj suprug je ostao dvadeset minuta. Ispočetka zbunjen a na kraju sretan i zadovoljan sa velikim osmjehom na licu napustio je shop. Baš se pitam, da je ostao još samo deset minuta duže, možda bi ribice uticale i na njegovo podmlađivanje!

Nedugo zatim, stajali smo pred najimpresivnijom građevinom ove vrste u Evropi, Starom Tvrđavom. Kako smo doznali, njezina gradnja pocela je 986. godine, za vrijeme Vizantijskog carstva. Osim zaštite od neprijatelja, služila je kao karantin od zaraznih bolesti. U tvrđavu smo ušli pokretnim mostom kojim se prelazi preko kanala koji je razdvaja od trga. Unutar tvrđave nalazi se anglikanska crkva Svetog Đorđa, a u jednoj od prostorija, danas je Muzička akademija Jonskog univerziteta. Pored nje nalazi se gradska Kraljevska marina. Stara tvrđava predstavlja jedan od najslikovitijih djelova grada Krfa sa koje smo uživali u fascinantnom pogledu na predivan stari grad, luku, zaljev i Otok Vido. Grad Krf ima jos puno zanimljivih spomenika koji ga ukrasavaju i govore o njegovoj povijesti ali ih je nemoguće obići sve za jedan dan. Bilo je sedam sati navečer kad smo stigli u marinu na molo.   Iznenađenja nikad dosta, zaboravili smo osigurati pasarelu koja se ljuljajući otpustila od broda i nestala s mola. Tražeći uokolo, ugledali smo je kako pluta na sred kanala marine. Dan sam završila u velikom stilu, skokom u more kako bi je plivajući ispod mola dovela na brod.   Dok smo se glasno smijali naši susjedi su došli da vide što se događa. Bili smo umorni i nakon večere smo otišli na spavanje.

Posjet Otoku Vido, koji se nalazi na svega jedan kilometer od luke grada Krfa, bio je naš slijedeći korak. Tu je smještena mauzolej kosturnica srpskim vojnicima iz Prvog svjetskog rata, koji su povlačenjem preko Albanije i Crne Gore dospjeli na Krf, “otok spasa”, što je poznato kao “Albanska golgota”. Zaraženi pjegavim tifusom, mnogi su se liječili na obližnjem otoku Lazareto, a oni najugroženiji prebačeni su na, u to vrijeme nenaseljeni otok Vido. Preminuli srpski vojnici su sahranjeni u Plavoj Grobnici u dubinama Jonskog mora. Duboko nas se dojmila ta tužna priča o sudbini velikog broja srpskih boraca. Šetajući i razgovarajući o svemu tome ukrcali smo se na slijedeći brod koji nas je vratio u veselu i razdraganu realnost.

Zaintrigirani lijepim pričama o malom primorskom mjest na obali Ionskog mora, sutradan smo uplovili u Syvotu, koja nam se nalazila na putu prema Siciliji. Do nje se stiže za puna tri do cetiri sata, zavisno o jačini vjetra.   Smještena je u prelijepom malom zalivu , u kojem smo se usidrili. Bilo nam je vrlo ugodno u tom starom ribarskom selu pa smo u periodu našeg boravka svakodnevno dolazili brodićem na obalu, da popijemo kafu u jednom od kafića ili taverni i prosetamo rivom koja okružuje luku i marinu za jahte. Oboje smo

maximalno uživali u odmoru i kupanju u ovom malom raju predivnih skrivenih plaža arhipelaga. Najvise nas je privukla Pisina sa najsitnijim bijelim pjeskom koja se nalazi nasuprot Syvote.

Napustajući Syvotu uplovilI smo još jednom u carinsku luku Krf kako bi se odjavili iz Grčke i zaplovili prema Italiji.